Skip to the text

Nehemiah · Serbian Bible: Daničić–Karadžić (Latin script)

Nehemiah 9 Serbian Bible: Daničić–Karadžić (Latin script)

Leer en español
About DK latinica
  • Individual translator
  • OT: Masoretic Hebrew (not verified)
  • NT: Textus Receptus
  • Protestant (66 books)
  • Formal (word for word)
  • 1868
  • Public domain

Audio: World English Bible (WEB), read by Winfred W. Henson · About the recordings

Notes on this text (3)
DK latinica Serbian Bible: Daničić–Karadžić (Latin script)
RV1909 Reina-Valera 1909
1 Potom dvadeset četvrtog dana tog meseca skupiše se sinovi Izrailjevi posteći i u kostreti i posuvši se zemljom.
1 Y EL día veinticuatro del mismo mes se juntaron los hijos de Israel en ayuno, y con sacos, y tierra sobre sí.
2 I odvoji se seme Izrailjevo od svih tuđinaca, i stadoše te ispovedahu grehe svoje i bezakonja otaca svojih.
2 Y habíase ya apartado la simiente de Israel de todos los extranjeros; y estando [en pie], confesaron sus pecados, y las iniquidades de sus padres.
3 I stajahu na svom mestu, te im se čitaše zakon Gospoda Boga njihovog četvrt dana, a drugi četvrt ispovedahu se i poklanjahu se Gospodu Bogu svom.
3 Y puestos de pie en su lugar, leyeron en el libro de la ley de Jehová su Dios la cuarta parte del día, y la cuarta parte confesaron y adoraron á Jehová su Dios.
4 A Isus i Vanije, Kadmilo, Sevanija, Vunije, Serevija, Vanije i Hananije popevši se na mesto podignuto za Levite vapijahu glasom velikim ka Gospodu Bogu svom.
4 Levantáronse luego sobre la grada de los Levitas, Jesuá y Bani, Cadmiel, Sebanías, Bunni, Serebías, Bani y Chênani, y clamaron en voz alta á Jehová su Dios.
5 I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: Ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svog od veka do veka; i da se blagosilja ime Tvoje slavno i uzvišeno svrh svakog blagoslova i hvale.
5 Y dijeron los Levitas, Jesuá y Cadmiel, Bani, Hosabnías, Serebías, Odaías, Sebanías [y] Pethaía: Levantaos, bendecid á Jehová vuestro Dios desde el siglo hasta el siglo: y bendigan el nombre tuyo, glorioso y alto sobre toda bendición y alabanza.
6 Ti si sam Gospod; Ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i Ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska Tebi se klanja.
6 Tú, oh Jehová, eres solo; tú hiciste los cielos, y los cielos de los cielos, y toda su milicia, la tierra y todo lo que está en ella, los mares y todo lo que hay en ellos; y tú vivificas todas estas cosas, y los ejércitos de los cielos te adoran.
7 Ti si Gospod Bog, koji si izabrao Avrama i izveo iz Ura haldejskog i nadeo mu ime Avraam;
7 Tú eres, oh Jehová, el Dios que escogiste á Abram, y lo sacaste de Ur de los Caldeos, y pusístele el nombre Abraham;
8 i našao si srce njegovo verno pred sobom, i učinio si s njim zavet da ćeš dati zemlju hanansku, hetejsku, amorejsku, ferezejsku i jevusejsku i gergesejsku, da ćeš dati semenu njegovom, i ispunio si reči svoje jer si pravedan.
8 Y hallaste fiel su corazón delante de ti, é hiciste con él alianza para darle la tierra del Cananeo, del Hetheo, y del Amorrheo, y del Pherezeo, y del Jebuseo, y del Gergeseo, para darla á su simiente: y cumpliste tu palabra, porque eres justo.
9 Jer si pogledao na muku otaca naših u Misiru, i viku njihovu video si na moru crvenom;
9 Y miraste la aflicción de nuestros padres en Egipto, y oíste el clamor de ellos en el mar Bermejo;
10 i učinio si znake i čudesa na Faraonu i na svim slugama njegovim i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao da su obesno postupali s njima; i stekao si sebi ime, kao što se vidi danas.
10 Y diste señales y maravillas en Faraón, y en todos sus siervos, y en todo el pueblo de su tierra; porque sabías que habían hecho soberbiamente contra ellos; é hicístete nombre grande, como este día.
11 I more si razdvojio pred njima, te pređoše posred mora suvim, i bacio si u dubine one koji ih gonjahu kao kamen u vodu.
11 Y dividiste la mar delante de ellos, y pasaron por medio de ella en seco; y á sus perseguidores echaste en los profundos, como una piedra en grandes aguas.
12 I u stupu od oblaka vodio si ih danju, a noću u stupu ognjenom svetleći im putem kojim će ići.
12 Y con columna de nube los guiaste de día, y con columna de fuego de noche, para alumbrarles el camino por donde habían de ir.
13 I sišao si na goru sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovesti dobre.
13 Y sobre el monte de Sinaí descendiste, y hablaste con ellos desde el cielo, y dísteles juicios rectos, leyes verdaderas, y estatutos y mandamientos buenos:
14 I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovesti i uredbe i zakon preko Mojsija, sluge svog.
14 Y notificásteles el sábado tuyo santo, y les prescribiste, por mano de Moisés tu siervo, mandamientos y estatutos y ley.
15 I hleb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj, i rekao si im da idu i naslede zemlju za koju si podigao ruku svoju da ćeš im je dati.
15 Y dísteles pan del cielo en su hambre, y en su sed les sacaste aguas de la piedra; y dijísteles que entrasen á poseer la tierra, por la cual alzaste tu mano que se la habías de dar.
16 Ali oni i oci naši uzobestiše se i otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše zapovesti Tvoje.
16 Mas ellos y nuestros padres hicieron soberbiamente, y endurecieron su cerviz, y no escucharon tus mandamientos,
17 Ne hteše slušati, i ne opominjaše se čudesa Tvojih koja si im činio, nego otvrdnuše vratom svojim, i u odmetu svom postavljaše sebi vođe da se vrate u ropstvo svoje. Ali Ti, Bože, koji opraštaš koji si žalostiv i milostiv, koji dugo trpiš i velike si milosti, nisi ih ostavio.
17 Y no quisieron oir, ni se acordaron de tus maravillas que habías hecho con ellos; antes endurecieron su cerviz, y en su rebelión pensaron poner caudillo para volverse á su servidumbre. Tú empero, eres Dios de perdones, clemente y piadoso, tardo para la ira, y de mucha misericordia, que no los dejaste.
18 I onda kad načiniše sebi tele liveno i rekoše: Ovo je tvoj Bog koji te je izveo iz Misira, i huliše veoma,
18 Además, cuando hicieron para sí becerro de fundición, y dijeron: Este es tu Dios que te hizo subir de Egipto; y cometieron grandes abominaciones;
19 ni onda ih radi velike milosti svoje nisi ostavio u pustinji; stup od oblaka nije odstupao od njih danju vodeći ih putem, niti stup ognjeni noću svetleći im putem kojim će ići.
19 Tú, con todo, por tus muchas misericordias no los abandonaste en el desierto: la columna de nube no se apartó de ellos de día, para guiarlos por el camino, ni la columna de fuego de noche, para alumbrarles el camino por el cual habían de ir.
20 I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nisi ustegao od usta njihovih, i vode si im dao u žeđi njihovoj.
20 Y diste tu espíritu bueno para enseñarlos, y no retiraste tu maná de su boca, y agua les diste en su sed.
21 I četrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: odelo im ne ovetša i noge im ne otekoše.
21 Y sustentástelos cuarenta años en el desierto; de ninguna cosa tuvieron necesidad: sus vestidos no se envejecieron, ni se hincharon sus pies.
22 I dao si im carstva i narode, i podelio si ih po krajevima, jer naslediše zemlju Sionovu, zemlju cara esevonskog, i zemlju cara vasanskog;
22 Y dísteles reinos y pueblos, y los distribuiste por cantones: y poseyeron la tierra de Sehón, y la tierra del rey de Hesbón, y la tierra de Og rey de Basán.
23 i umnožio si sinove njihove kao zvezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovim da će ući u nju i naslediti je.
23 Y multiplicaste sus hijos como las estrellas del cielo, y metístelos en la tierra, de la cual habías dicho á sus padres que habían de entrar á poseerla.
24 I uđoše sinovi njihovi i naslediše zemlju, i pokorio si im Hananeje, stanovnike zemaljske i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da čine od njih šta im je volja.
24 Y los hijos vinieron y poseyeron la tierra, y humillaste delante de ellos á los moradores del país, á los Cananeos, los cuales entregaste en su mano, y á sus reyes, y á los pueblos de la tierra, para que hiciesen de ellos á su voluntad.
25 I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslediše kuće pune svakog dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voćke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj Tvojoj dobroti.
25 Y tomaron ciudades fortalecidas, y tierra pingüe, y heredaron casas llenas de todo bien, cisternas hechas, viñas y olivares, y muchos árboles de comer; y comieron, y hartáronse, y engrosáronse, y deleitáronse en tu grande bondad.
26 Ali Te razgneviše i odmetnuše se od Tebe: baciše zakon Tvoj za leđa i proroke Tvoje pobiše, koji im svedočahu da bi ih obratili ka Tebi i huliše veoma.
26 Empero [te] irritaron, y rebeláronse contra ti, y echaron tu ley tras sus espaldas, y mataron tus profetas que protestaban contra ellos para convertirlos á ti; é hicieron grandes abominaciones.
27 Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovim koji ih mučaše. A kad u nevolji svojoj vikaše k Tebi Ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljahu iz ruku neprijatelja njihovih.
27 Y entregástelos en mano de sus enemigos, los cuales los afligieron: y en el tiempo de su tribulación clamaron á ti, y tú desde los cielos los oíste; y según tus muchas miseraciones les dabas salvadores, que los salvasen de mano de sus enemigos.
28 Ali čim otpočinuše, opet činiše zlo pred Tobom, zato si ih ostavljao u rukama neprijatelja njihovih da vladaju njima; a kad se obraćaše i vikaše k Tebi, Ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta.
28 Mas en teniendo reposo, se volvían á hacer lo malo delante de ti; por lo cual los dejaste en mano de sus enemigos, que se enseñorearon de ellos: pero convertidos clamaban otra vez á ti, y tú desde los cielos los oías, y según tus miseraciones muchas veces los libraste.
29 I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svom, ali oni behu obesni i ne slušaše zapovesti Tvoje i grešiše o Tvoje zakone koje ko vrši živ će biti kroz njih; i izmičući ramena svoja otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše.
29 Y protestásteles que se volviesen á tu ley; mas ellos hicieron soberbiamente, y no oyeron tus mandamientos, sino que pecaron contra tus juicios, los cuales si el hombre hiciere, en ellos vivirá; y dieron hombro renitente, y endurecieron su cerviz, y no escucharon.
30 I trpeo si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.
30 Y alargaste sobre ellos muchos años, y protestásteles con tu espíritu por mano de tus profetas, mas no escucharon; por lo cual los entregaste en mano de los pueblos de la tierra.
31 Ali radi milosti svoje velike nisi dao da sasvim propadnu niti si ih ostavio, jer si Bog milostiv i žalostiv.
31 Empero por tus muchas misericordias no los consumiste, ni los dejaste; porque eres Dios clemente y misericordioso.
32 Sada dakle, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji čuvaš zavet i milost, nemoj da je malo pred Tobom što nas snađe sva ova muka, careve naše, knezove i sveštenike naše i proroke naše i oce naše i sav narod Tvoj od vremena careva asirskih do danas.
32 Ahora pues, Dios nuestro, Dios grande, fuerte, terrible, que guardas el pacto y la misericordia, no sea tenido en poco delante de ti todo el trabajo que nos ha alcanzado á nuestros reyes, á nuestros príncipes, á nuestros sacerdotes, y á nuestros profetas, y á nuestros padres, y á todo tu pueblo, desde los días de los reyes de Asiria hasta este día.
33 Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si Ti pravo učinio, a mi smo bezbožno radili.
33 Tú empero eres justo en todo lo que ha venido sobre nosotros; porque rectamente has hecho, mas nosotros hemos hecho lo malo:
34 I carevi naši, knezovi naši i oci naši ne izvršavaše zakon Tvoj niti mariše za zapovesti Tvoje i svedočanstva Tvoja, kojima si im svedočio.
34 Y nuestros reyes, nuestros príncipes, nuestros sacerdotes, y nuestros padres, no pusieron por obra tu ley, ni atendieron á tus mandamientos y á tus testimonios, con que les protestabas.
35 Jer u carstvu svom i u velikom dobru Tvom koje si im činio, i u zemlji prostranoj i rodnoj koju si im dao, ne služiše Tebi niti se povratiše od zlih dela svojih.
35 Y ellos en su reino y en tu mucho bien que les diste, y en la tierra espaciosa y pingüe que entregaste delante de ellos, no te sirvieron, ni se convirtieron de sus malas obras.
36 Evo, mi smo danas robovi; i još u zemlji, koju si dao ocima našim da jedu rod njen i dobra njena, evo mi smo robovi u njoj.
36 He aquí que hoy somos siervos, henos aquí, siervos en la tierra que diste á nuestros padres para que comiesen su fruto y su bien.
37 I ona rod svoj obilati rađa carevima koje si postavio nad nama za grehe naše, i koji gospodare nad našim telima i nad stokom našom po svojoj volji, te smo u velikoj teskobi.
37 Y se multiplica su fruto para los reyes que has puesto sobre nosotros por nuestros pecados, quienes se enseñorean sobre nuestros cuerpos, y sobre nuestras bestias, conforme á su voluntad, y estamos en grande angustia.
38 A radi svega toga činimo tvrd zavet i pišemo, a knezovi naši, Leviti naši, sveštenici naši pečate.
38 A causa pues de todo eso nosotros hacemos fiel alianza, y la escribimos, signada de nuestros príncipes, de nuestros Levitas, y de nuestros sacerdotes.

People & places in this chapter

From this site's family tree and Bible maps, only where those guides cite this chapter.

People

  • Bani

    Levite

    Levite named Bani in the Levites who taught the Law, led confession and sealed the covenant (Nehemiah 8:7, 9:4-5, 10:13). The lists do not say whether same-named Levites in…

    Cited in the guide: Nehemiah 8:7; Nehemiah 9:4; Nehemiah 9:5

  • Bunni

    Levite

    Levite named Bunni in the Levites who stood on the raised platform and cried out to the LORD (Nehemiah 9:4). The lists do not say whether same-named Levites in different lists are…

    Cited in the guide: Nehemiah 9:4

  • Chenani

    Levite

    Levite named Chenani in the Levites who stood on the raised platform and cried out to the LORD (Nehemiah 9:4). The lists do not say whether same-named Levites in different lists…

    Cited in the guide: Nehemiah 9:4

  • Hashabneiah

    Levite

    Levite named Hashabneiah in the Levites who called the people to bless the LORD (Nehemiah 9:5). The lists do not say whether same-named Levites in different lists are one man.

    Cited in the guide: Nehemiah 9:5

  • Hodiah

    Levite

    Levite named Hodiah in the Levites who taught the Law, led prayer and sealed the covenant. The lists do not say whether same-named Levites in different lists are one man.

    Cited in the guide: Nehemiah 8:7; Nehemiah 9:5; Nehemiah 10:10

  • Kadmiel

    Levite who led the temple work

    Levite whose family returned and who, with Jeshua and the sons of Henadad, oversaw the temple builders; he later joined in the Levites’ prayer and the covenant.

    Cited in the guide: Ezra 2:40; Ezra 3:9; Nehemiah 9:4

  • Pethahiah

    Levite

    Levite named Pethahiah in the Levites who called the people to bless the LORD (Nehemiah 9:5). The lists do not say whether same-named Levites in different lists are one man.

    Cited in the guide: Nehemiah 9:5

  • Shebaniah

    Levite

    Levite named Shebaniah in the Levites who led the prayer and sealed the covenant (the name appears twice in Neh 10:10-12). The lists do not say whether same-named Levites in…

    Cited in the guide: Nehemiah 9:4; Nehemiah 9:5; Nehemiah 10:10

Places

  • Ur

    Today: Southern Iraq (near the Euphrates)

    Traditionally the southern Sumerian city (Tell el-Muqayyar) with its famous ziggurat, though some scholars argue for a northern Ur (location debated). Abraham set out from here.

    Cited in the guide: Genesis 11:31; Genesis 15:7; Nehemiah 9:7

Cross references (38)

Related passages for each verse, from the Treasury of Scripture Knowledge as collected and ranked by readers at OpenBible.info.

  1. 1 Ezra 8:23; Nehemiah 8:2; Joshua 7:6; Acts 13:2–3; 1 Samuel 4:12
  2. 2 Nehemiah 13:3; Daniel 9:3–10; Ezra 10:11; Nehemiah 13:30; Daniel 9:20
  3. 3 Nehemiah 8:3–4; Nehemiah 8:7–8
  4. 4 Nehemiah 8:7; Nehemiah 12:8; 2 Chronicles 20:19; Nehemiah 9:5; Nehemiah 10:9–13
  5. 5 Psalm 103:1–2; 2 Corinthians 4:6; 1 Peter 1:3; Psalm 106:2; Matthew 11:25
  6. 6 Isaiah 37:16; Genesis 1:1; Revelation 4:11; Deuteronomy 10:14; Deuteronomy 6:4
  7. 7 Genesis 11:31; Genesis 17:5; Isaiah 51:2; Acts 7:2–4; Deuteronomy 10:15
  8. 8 Hebrews 6:18; Genesis 15:18–21; Genesis 15:6; Joshua 23:14; Genesis 12:7
  9. 9 Exodus 3:7–9; Exodus 2:25; Exodus 14:10–14; Exodus 3:16; Acts 7:34
  10. 10 Daniel 9:15; Jeremiah 32:20; Exodus 5:2; Exodus 14:1–31; Isaiah 63:12
  11. 11 Psalm 78:13; Exodus 14:21–22; Exodus 14:27–28; Isaiah 63:11–13; Psalm 66:6
  12. 12 Exodus 13:21–22; Nehemiah 9:19; Psalm 107:7; Psalm 78:14; Psalm 105:39
  13. 13 Psalm 119:160; Exodus 20:1; Exodus 19:11; Psalm 119:127–128; Ezekiel 20:11–13
  14. 14 Exodus 20:8–11; Genesis 2:3; Ezekiel 20:12; Ezekiel 20:20; Exodus 16:29
  15. 15 1 Corinthians 10:3–4; Deuteronomy 1:8; Exodus 17:6; Exodus 16:14–15; Exodus 16:4
  16. 16 Nehemiah 9:29; Psalm 81:11–14; Hebrews 3:15; Deuteronomy 31:27; Nehemiah 9:10
  17. 17 Joel 2:13; Psalm 86:5; Psalm 145:8–9; Psalm 86:15; Exodus 34:6–7
  18. 18 Psalm 106:19–23; Exodus 32:4–8; Exodus 32:31–32; Ezekiel 20:7–44; Deuteronomy 9:12–16
  19. 19 Psalm 106:45; Nehemiah 9:27; Malachi 3:6; Nehemiah 9:12; Numbers 14:14
  20. 20 Psalm 143:10; Numbers 11:17; Isaiah 63:11–14; John 4:10; 2 Peter 1:21
  21. 21 Deuteronomy 2:7; Deuteronomy 8:4; Deuteronomy 29:5; Psalm 34:10; Numbers 14:33–34
  22. 22 Numbers 21:21–35; Psalm 105:44; Joshua 11:23; Psalm 78:65; Deuteronomy 3:1–17
  23. 23 Genesis 22:17; Genesis 15:5; Genesis 15:18; Genesis 17:8; Genesis 12:7
  24. 24 Joshua 18:1; Joshua 21:43; 1 Chronicles 22:18; Psalm 44:2–3; Joshua 11:23
  25. 25 Deuteronomy 32:15; Deuteronomy 3:5; Nehemiah 9:35; 1 Kings 8:66; Deuteronomy 32:13
  26. 26 1 Kings 14:9; Judges 2:11–12; Nehemiah 9:18; Acts 7:52; 1 Kings 19:10
  27. 27 Psalm 106:41–45; 2 Kings 14:27; Daniel 9:10–14; 2 Kings 13:5; Judges 2:18
  28. 28 Judges 5:31–6:1; 1 Kings 8:33–34; 1 Kings 8:39; Judges 4:1; Judges 3:11–12
  29. 29 Nehemiah 9:16; Leviticus 18:5; Nehemiah 9:26; Nehemiah 9:10; James 4:6–10
  30. 30 Romans 2:4; 2 Chronicles 36:15–16; Isaiah 63:10; Isaiah 42:24; Acts 7:51
  31. 31 Lamentations 3:22; Psalm 103:8–9; Nehemiah 9:17; Jeremiah 4:27; Exodus 34:6–7
  32. 32 Deuteronomy 7:9; Nehemiah 1:5; Daniel 9:4; Daniel 9:8; Micah 7:18–20
  33. 33 Psalm 106:6; Daniel 9:5–14; Genesis 18:25; Job 34:23; Psalm 119:137
  34. 34 Jeremiah 29:19; 2 Kings 17:13; Deuteronomy 31:21; 2 Kings 17:15; Nehemiah 9:30
  35. 35 Deuteronomy 28:47; Deuteronomy 32:12–15; Jeremiah 5:19; Deuteronomy 8:7–10; Deuteronomy 31:21
  36. 36 Ezra 9:9; Deuteronomy 28:48; 2 Chronicles 12:8
  37. 37 Deuteronomy 28:33; Deuteronomy 28:48; Ezra 7:24; Deuteronomy 28:39; Nehemiah 5:8
  38. 38 Nehemiah 10:1; Nehemiah 10:29; 2 Chronicles 34:31; Ezra 10:3; 2 Kings 23:3

Cross references: OpenBible.info (CC BY), drawn mainly from the public-domain Treasury of Scripture Knowledge. · Sources & licences

What the Fathers said

Passages from the Church Fathers that expound or quote this chapter, verbatim from the public-domain Schaff edition (19th-century English translations).

How these were chosen

“Commentary” is the opening of a homily or exposition on this chapter (John Chrysostom’s homilies, Augustine’s tractates, sermons and expositions of the Psalms). “Quotes” are sentences where the edition’s own footnotes identify a quotation of a verse here, kept only when the wording matches the verse. Only works whose authorship is not in doubt are used. Psalms follow the Hebrew/English numbering (Augustine numbers them as the Septuagint does: his Psalm 50 is Psalm 51 here).

  1. Quotes verse 9:20 Cyril of Jerusalem, Catechetical Lectures (Lecture XVI)

    And Ezra says, Thou gavest also Thy good Spirit to instruct them.

    Read in context · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 2, vol. 7 (1894)