1 A slaboga u veri primajte lepo, da se ne smeta savest. 2 Jer jedan veruje da sme svašta jesti, a koji je slab jede zelje. 3 Koji jede neka ne ukorava onog koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuđuje onog koji jede; jer ga Bog primi. 4 Ko si ti koji sudiš tuđem sluzi? On svom gospodaru stoji ili pada. Ali će ustati; jer je Bog kadar podignuti ga. 5 Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki da bude uveren za svoju misao. 6 Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu ne razlikuje. Koji jede, Gospodu jede: jer hvali Boga; i koji ne jede, Gospodu ne jede, i hvali Boga. 7 Jer ni jedan od nas ne živi sebi, i ni jedan ne umire sebi. 8 Jer ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako, dakle, živimo, ako umiremo, Gospodnji smo. 9 Jer zato Hristos i umre i vaskrse i ožive da ovlada i mrtvima i živima. 10 A ti zašto osuđuješ brata svog? Ili ti zašto ukoravaš brata svog? Jer ćemo svi izići na sud pred Hrista. 11 Jer je pisano: Tako mi života, govori Gospod, pokloniće mi se svako koleno, i svaki jezik slaviće Boga. 12 Tako će, dakle, svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe. 13 Zato da ne osuđujemo više jedan drugog, nego mesto toga ovo gledajte da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni. 14 Znam i uveren sam u Hristu Isusu da ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je pogano, onome je pogano. 15 A ako je brat tvoj jela radi žalostan, već se ne vladaš po ljubavi: ne gubi jelom svojim onog za kog Hristos umre. 16 Gledajte, dakle, da se ne huli na vaše dobro. 17 Jer carstvo Božije nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome. 18 Jer koji ovim služi Hristu ugodan je Bogu i mio ljudima. 19 Tako, dakle, da se staramo za mir i za ono čim vodimo na bolje jedan drugog. 20 Ne raskopavaj delo Božije jela radi; jer je sve čisto; nego je pogano za čoveka koji jede sa spoticanjem. 21 Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne činiti na šta se tvoj brat spotiče, ili oda šta gori postaje ili slabi. 22 Ti imaš veru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuđuje sebe za ono šta nađe za dobro. 23 A koji se sumnja osuđen je ako jede, jer ne čini po veri: a šta god nije po veri greh je.
Romanos · Biblia serbia Daničić–Karadžić (alfabeto latino)
Romanos 14 Biblia serbia Daničić–Karadžić (alfabeto latino)
Audio: Reina-Valera Antigua (RVA), leído por Joyfull · Sobre las grabaciones
Notas sobre este texto (3)
- eBible.org's Latin-script edition, ekavian pronunciation (e.g. svet, greh).
- No deuterocanonical books.
- Chapter divisions follow the Hebrew Bible in Job 39–41, Ezekiel 20–21, Hosea 11–12 and Jonah 1–2 (verse numbers there differ from English Bibles).
Referencias cruzadas (23)
Pasajes relacionados con cada versículo, del Treasury of Scripture Knowledge, tal como los reúnen y ordenan los lectores de OpenBible.info.
- 1 Romanos 15:1; 1 Corintios 8:7–13; 1 Corintios 9:22; Romanos 15:7; Romanos 14:21
- 2 1 Timoteo 4:4; Proverbios 15:17; Romanos 14:14; Gálatas 2:12; Romanos 14:22–23
- 3 Romanos 14:10; Colosenses 2:16–17; Lucas 18:9; Romanos 14:13; 1 Corintios 10:29–30
- 4 Santiago 4:11–12; Romanos 9:20; Romanos 8:31–39; Judas 24; 1 Corintios 4:4–5
- 5 Colosenses 2:16–17; Gálatas 4:9–10; Romanos 14:23; 1 Corintios 8:7; 1 Juan 3:19–21
- 6 1 Corintios 10:30–31; 1 Timoteo 4:3–5; Juan 6:28; Mateo 14:19; Isaías 58:5
- 7 1 Pedro 4:2; 2 Corintios 5:15; 1 Corintios 6:19–20; Tito 2:14; 1 Tesalonicenses 5:10
- 8 Filipenses 1:20; 1 Tesalonicenses 5:10; Hechos 21:13; 1 Corintios 15:23; Apocalipsis 14:13
- 9 Apocalipsis 1:18; Lucas 24:26; Hebreos 12:2; Juan 5:22–23; Efesios 1:20–23
- 10 2 Corintios 5:10; Eclesiastés 12:14; 1 Corintios 4:5; Romanos 2:16; Romanos 14:3–4
- 11 Isaías 45:22–25; Filipenses 2:10–11; Salmo 72:11; Romanos 10:9; Mateo 10:32
- 12 Mateo 12:36; 1 Pedro 4:5; Mateo 16:27; Gálatas 6:5; Eclesiastés 11:9
- 13 2 Corintios 6:3; 1 Corintios 8:9–13; Santiago 4:11; Lucas 17:2; Romanos 16:17
- 14 Tito 1:15; 1 Timoteo 4:4; Romanos 14:2; 1 Corintios 8:7; Hechos 10:14–15
- 15 1 Corintios 8:11–12; Gálatas 5:13; Filipenses 2:2–4; Romanos 14:20; 1 Corintios 8:1
- 16 1 Corintios 10:29–30; Romanos 12:17; 1 Tesalonicenses 5:22; 2 Corintios 8:20–21
- 17 Mateo 6:33; Romanos 15:13; 1 Corintios 4:20; 1 Corintios 8:8; Gálatas 5:22
- 18 2 Corintios 8:21; 1 Pedro 2:5; 1 Pedro 2:20; 2 Corintios 5:11; 1 Tesalonicenses 1:3–4
- 19 Romanos 12:18; Efesios 4:29; Salmo 34:14; Romanos 15:2; Hebreos 12:14
- 20 Romanos 14:14–15; Mateo 18:6; Tito 1:15; Hechos 10:15; 1 Corintios 10:31–33
- 21 1 Corintios 8:13; Romanos 14:13; Romanos 15:1–2; Lucas 17:1–2; Mateo 16:23
- 22 1 Juan 3:21; Romanos 14:5; Santiago 3:13; Gálatas 6:1; Romanos 14:23
- 23 Hebreos 11:6; Tito 1:15; 1 Corintios 8:7; 1 Corintios 11:29–31; Romanos 14:5
Referencias cruzadas: OpenBible.info (CC BY), tomadas sobre todo del Treasury of Scripture Knowledge (dominio público). · Fuentes y licencias
Lo que dijeron los Padres
Pasajes de los Padres de la Iglesia que comentan o citan este capítulo, tal como aparecen en la edición de Schaff (traducciones inglesas del siglo XIX, de dominio público). Los textos están en inglés.
Cómo se eligieron
«Comentario» es el comienzo de una homilía o exposición sobre este capítulo (homilías de san Juan Crisóstomo; tratados, sermones y comentarios a los Salmos de san Agustín). «Cita» es una frase en la que las notas de la propia edición identifican la cita de un versículo de este capítulo; solo se conserva si el texto coincide con el versículo. Solo se usan obras de autoría segura. Los Salmos siguen la numeración hebrea (Agustín usa la de los Setenta: su Salmo 50 es aquí el 51).
I Am aware that to most what is here said is a difficulty. And therefore I must first give the subject of the whole of this passage, and what he wishes to correct in writing this. What does he wish to correct then?
Leer en contexto · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 1, vol. 11 (1889)
If then we entreat the Lord to forgive us, we ought also ourselves to forgive; for we are before the eyes of our Lord and God, and "we must all appear at the judgment-seat of Christ, and must every one give an account of himself." Let us then serve Him in fear, and with all reverence, even as He Himself …
… hath raised Him from the dead, thou shall be saved." And he renders the reason why the Son of God did these things, saying, "For to this end Christ both lived, and died, and revived, that He might rule over the living and the dead." And again, writing to the Corinthians, he declares, "But we preach Christ Jesus crucified;" and …
This it was, verily, "Him that is weak in the faith, receive ye;" which he applied to himself, and discovered to me.
Leer en contexto · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 1, vol. 1 (1886)
Because Paul also saith this selfsame thing: or rather, there too it is Christ, speaking by Paul, and saying, "Why dost thou judge thy brother?
Leer en contexto · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 1, vol. 10 (1888)