1 Šta ćemo dakle reći za Avraama, oca svog, da je po telu našao? 2 Jer ako se Avraam delima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga. 3 Jer šta govori pismo? Verova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu. 4 A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu. 5 A onome koji ne radi, a veruje Onog koji pravda bezbožnika, prima se vera njegova u pravdu. 6 Kao što i David govori da je blago čoveku kome Bog prima pravdu bez dela zakona: 7 Blago onima koji se oprostiše bezakonja, i kojima se gresi prikriše. 8 Blago čoveku kome Gospod ne prima greha. 9 Ovo, dakle, blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vera u pravdu. 10 Kako mu se, dakle, primi? Ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju. 11 I primi znak obrezanja kao pečat pravde vere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac svih koji veruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu; 12 i da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode stopama vere koja beše u neobrezanju oca našeg Avraama. 13 Jer obećanje Avraamu ili semenu njegovom da bude naslednik svetu ne bi zakonom nego pravdom vere. 14 Jer ako su naslednici oni koji su od zakona, propade vera, i pokvari se obećanje. 15 Jer zakon gradi gnev; jer gde nema zakona nema ni prestupa. 16 Zato od vere da bude po milosti da obećanje tvrdo ostane svemu semenu, ne samo koji je od zakona nego i koji je od vere Avraama, koji je otac svima nama, 17 (kao što stoji napisano: Postavih te oca mnogim narodima) pred Bogom kome verova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jeste: 18 On verova na nadu kad se nije bilo ničemu nadati da će on biti otac mnogim narodima, kao što mu beše rečeno: Tako će biti seme tvoje. 19 I ne oslabivši verom ne pogleda ni na svoje već umoreno telo, jer mu beše negde oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. 20 I za obećanje Božije ne posumnja se neverovanjem, nego ojača u veri, i dade slavu Bogu. 21 I znaše jamačno da šta obeća kadar je i da učini. 22 Zato se i primi njemu u pravdu. 23 Ali nije pisano za njega jednog samo da mu se primi, 24 nego i za nas, kojima će se primiti ako verujemo Onog koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našeg iz mrtvih, 25 koji se predade za grehe naše, i ustade za opravdanje naše.
Romanos · Biblia serbia Daničić–Karadžić (alfabeto latino)
Romanos 4 Biblia serbia Daničić–Karadžić (alfabeto latino)
Audio: Reina-Valera Antigua (RVA), leído por Joyfull · Sobre las grabaciones
Notas sobre este texto (3)
- eBible.org's Latin-script edition, ekavian pronunciation (e.g. svet, greh).
- No deuterocanonical books.
- Chapter divisions follow the Hebrew Bible in Job 39–41, Ezekiel 20–21, Hosea 11–12 and Jonah 1–2 (verse numbers there differ from English Bibles).
Referencias cruzadas (25)
Pasajes relacionados con cada versículo, del Treasury of Scripture Knowledge, tal como los reúnen y ordenan los lectores de OpenBible.info.
- 1 Isaías 51:2; Romanos 4:16; 2 Corintios 11:22; Juan 8:56; Hechos 13:26
- 2 1 Corintios 1:31; 2 Corintios 11:30; Filipenses 3:9; Efesios 2:9; Gálatas 3:22
- 3 Génesis 15:6; Santiago 2:23; Gálatas 3:6–8; Romanos 4:9; Romanos 4:22–25
- 4 Romanos 11:6; Romanos 9:32; Romanos 11:35; Mateo 20:1–16
- 5 Filipenses 3:9; Romanos 3:22; Tito 3:3–7; Romanos 10:9–10; Gálatas 3:8–14
- 6 Filipenses 3:9; 2 Timoteo 1:9; Efesios 2:8–10; Gálatas 3:8–9; 1 Corintios 1:30
- 7 Salmo 32:1–2; Salmo 130:3–4; Lucas 7:47–50; Salmo 85:2; Miqueas 7:18–20
- 8 Salmo 32:2; 1 Pedro 2:24; 2 Corintios 5:19–20; 1 Pedro 3:18; Isaías 53:10–12
- 9 Gálatas 3:14; Colosenses 3:11; Efesios 3:8; Romanos 4:3; Gálatas 3:26–28
- 10 Gálatas 6:15; Gálatas 5:6; 1 Corintios 7:18–19; Génesis 15:16; Génesis 15:5–6
- 11 Romanos 3:22; Lucas 19:9; Hebreos 11:7; 2 Corintios 1:22; Gálatas 6:16
- 12 Proverbios 2:20; Cantar de los Cantares 1:8; Juan 8:39–40; Gálatas 4:22–31; 2 Corintios 12:18
- 13 Gálatas 3:29; Génesis 28:14; Romanos 9:8; Génesis 22:17–18; Salmo 2:8
- 14 Gálatas 3:18–24; Hebreos 7:19; Filipenses 3:9; Romanos 3:31; Isaías 55:11
- 15 Romanos 5:13; Gálatas 3:10; Romanos 3:19–20; 1 Corintios 15:56; Romanos 7:7–25
- 16 Romanos 3:24–26; Efesios 2:8; Romanos 9:8; Gálatas 3:22; Tito 3:7
- 17 1 Corintios 1:28; Génesis 17:4–5; Juan 5:21; Romanos 8:29–30; Juan 6:63
- 18 Romanos 8:24; Génesis 15:5–6; Romanos 5:5; Hechos 27:25; Proverbios 13:12
- 19 Hebreos 11:11–19; Génesis 17:17; Romanos 4:20–21; Mateo 14:31; Marcos 9:23–24
- 20 Lucas 1:45; 1 Corintios 16:13; Daniel 10:19; 2 Corintios 12:10; 2 Timoteo 2:1
- 21 Lucas 1:37; Jeremías 32:27; Jeremías 32:17; Hebreos 11:19; Lucas 1:45
- 22 Romanos 4:3; Romanos 4:6
- 23 1 Corintios 10:11; Romanos 15:4; 1 Corintios 10:6; 2 Timoteo 3:16–17; 1 Corintios 9:9–10
- 24 Hechos 2:24; 1 Pedro 1:21; Hechos 13:30; Romanos 10:9–10; Efesios 1:18–20
- 25 1 Juan 4:9–10; Isaías 53:5–6; 1 Pedro 3:18; Gálatas 1:4; 2 Corintios 5:21
Referencias cruzadas: OpenBible.info (CC BY), tomadas sobre todo del Treasury of Scripture Knowledge (dominio público). · Fuentes y licencias
Lo que dijeron los Padres
Pasajes de los Padres de la Iglesia que comentan o citan este capítulo, tal como aparecen en la edición de Schaff (traducciones inglesas del siglo XIX, de dominio público). Los textos están en inglés.
Cómo se eligieron
«Comentario» es el comienzo de una homilía o exposición sobre este capítulo (homilías de san Juan Crisóstomo; tratados, sermones y comentarios a los Salmos de san Agustín). «Cita» es una frase en la que las notas de la propia edición identifican la cita de un versículo de este capítulo; solo se conserva si el texto coincide con el versículo. Solo se usan obras de autoría segura. Los Salmos siguen la numeración hebrea (Agustín usa la de los Setenta: su Salmo 50 es aquí el 51).
He had said (5 mss. eipen), that the world had become guilty before God, and that all had sinned, and that boasting was excluded, and that it was impossible to be saved otherwise than by faith.
Leer en contexto · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 1, vol. 11 (1889)
And Abram believed God, and it was counted to him for righteousness." On account of his faith and hospitality, a son was given him in his old age; and in the exercise of obedience, he offered him as a sacrifice to God on one of the mountains which He showed him.
"Abraham believed God, and it was imputed unto him for righteousness." In the first place, [he believed] that He was the maker of heaven and earth, the only God; and in the next place, that He would make his seed as the stars of heaven.
Here, indeed, is set down that sentence which the apostle quotes in order to commend the grace of God, "Abraham believed God, and it was counted to him for righteousness;" lest the circumcision should glory, and be unwilling to receive the uncircumcised nations to the faith of Christ.
Leer en contexto · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 1, vol. 2 (1887)
God promises the old man a child, and Abraham without being weakened in faith, though he considered his own body now as good as dead, heeded not the weakness of his body, but the power of Him who promised, because he counted Him faithful who had promised, and so beyond all expectation gained the child from bodies as it …
Leer en contexto · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 2, vol. 7 (1894)