1 A druge godine carovanja Navuhodonosorovog usni Navuhodonosor san, i uznemiri mu se duh i san ga prođe. 2 I reče car da dozovu vrače i zvezdare i gatare i Haldeje da kažu caru san njegov. I dođoše i staše pred carem. 3 I reče im car: Usnih san, i uznemiri mi se duh kako bih doznao šta sam snio. 4 A Haldeji rekoše caru sirski: Care, da si živ doveka! Pripovedi san slugama svojim, pa ćemo ti kazati šta znači. 5 A car odgovori i reče Haldejima: Zaboravio sam, ako mi ne kažete šta sam snio i šta znači, bićete isečeni i kuće će vaše biti bunjišta. 6 Ako li mi kažete šta sam snio i šta znači, dobićete od mene dare i poklone i veliku čast; kažite mi dakle šta sam snio i šta znači. 7 Odgovoriše opet i rekoše: Neka car pripovedi san slugama svojim, pa ćemo kazati šta znači. 8 Car odgovori i reče: Doista vidim da hoćete vremena da dobijete; jer vidite da sam zaboravio. 9 Ali ako mi ne kažete šta sam snio i šta znači, jedan vam je sud; jer ste se dogovorili da kažete preda mnom laž i prevaru dok se promeni vreme; zato kažite mi san, pa ću videti da mi možete kazati šta znači. 10 Odgovoriše Haldeji caru i rekoše: Nema čoveka na zemlji koji bi mogao kazati caru to šta ište; zato nijedan car ni knez ni vlastelin nije nikada iskao takvo šta od vrača ili zvezdara ili Haldejca. 11 I šta car ište vrlo je teško; niti ima drugog koji bi mogao kazati caru osim bogova, koji ne žive među ljudima. 12 Zato se car razljuti i razgnevi vrlo, i zapovedi da se pogube svi mudraci vavilonski. 13 I kad iziđe zapovest, te ubijahu mudrace, tražahu i Danila i drugove njegove da ih ubiju. 14 Tada Danilo odgovori mudro i razumno Ariohu zapovedniku stražarskom, koji beše izašao da ubija mudrace vavilonske; 15 odgovori i reče Ariohu, vlastelinu carevom: Zašto je tako nagla zapovest od cara? Tada Arioh kaza stvar Danilu. 16 A Danilo otide i zamoli cara da mu ostavi vremena, pa će kazati caru šta san znači. 17 Potom otide Danilo kući svojoj, i kaza stvar Ananiji, Misailu i Azariji, drugovima svojim, 18 da se mole za milost Bogu nebeskom radi te tajne, da ne bi poginuli Danilo i drugovi mu s ostalim mudracima vavilonskim. 19 I objavi se tajna Danilu, u noćnoj utvari; tada Danilo blagoslovi Boga nebeskog. 20 Progovori Danilo i reče: Da je blagosloveno ime Gospodnje od veka do veka; jer je Njegova mudrost i sila; 21 I On menja vremena i čase; smeće careve, i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima. 22 On otkriva šta je duboko i sakriveno, zna šta je u mraku, i svetlost kod Njega stanuje. 23 Tebe, Bože otaca mojih, hvalim i slavim, šta si mi dao mudrost i silu, i šta si mi objavio za šta Te molismo objaviv nam stvar carevu. 24 Tada otide Danilo k Ariohu, kog car beše odredio da pogubi mudrace vavilonske; i došav ovako mu reče: Ne gubi mudraca vavilonskih; izvedi me pred cara da kažem caru šta san znači. 25 Tada Arioh brže izvede Danila pred cara, i ovako mu reče: Nađoh čoveka između roblja Judinog, koji će kazati caru šta san znači. 26 A car progovori i reče Danilu, koji se zvaše Valtasar: Možeš li mi kazati san koji sam snio i šta znači? 27 Odgovori Danilo caru i reče: Tajnu koju car ište ne mogu kazati caru mudraci ni zvezdari ni vrači ni gatari. 28 Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne i javlja caru Navuhodonosoru šta će biti do kraja. San tvoj i šta ti je videla glava na postelji tvojoj ovo je: 29 Tebi, care, dođoše misli na postelji šta će biti posle, i Onaj koji objavljuje tajne pokaza ti šta će biti. 30 A meni se ova tajna nije objavila mudrošću koja bi u mene bila mimo sve žive, nego zato da se javi caru šta san znači i da doznaš misli srca svog. 31 Ti, care, vide, a to lik velik; velik beše lik i svetlost mu silna, i stajaše prema tebi, i strašan beše na očima. 32 Glava tom liku beše od čistog zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od bronze, 33 noge mu od gvožđa, a stopala koje od gvožđa koje od zemlje. 34 Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala bronzana i zemljana, i satre ih. 35 Tada se satre i gvožđe i zemlja i bronza i srebro i zlato, i posta kao pleva na gumnu u leto, te odnese vetar, i ne nađe mu se mesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju. 36 To je san; a sada ćemo kazati caru šta znači. 37 Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krepost i slavu, 38 i gde god žive sinovi ljudski, zveri poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarem nad svim tim. Ti si ona glava zlatna. 39 A nakon tebe nastaće drugo carstvo, manje od tvog; a potom treće carstvo, bronzano, koje će vladati po svoj zemlji. 40 A četvrto će carstvo biti tvrdo kao gvožđe, jer gvožđe satire i troši sve, i kao gvožđe što sve lomi, tako će satrti i polomiti. 41 A što si video stopala i prste koje od kala lončarskog koje od gvožđa, biće carstvo razdeljeno, ali će biti u njemu tvrđe od gvožđa, jer si video gvožđe pomešano s kalom lončarskim. 42 I što prsti na nogama behu koje od gvožđa koje od kala, carstvo će biti nešto jako, a nešto trošno. 43 A što si video gvožđe pomešano sa kalom lončarskim, to će se oni pomešati sa semenom čovečijim, ali neće prionuti jedan za drugog kao što se gvožđe ne može smešati s kalom. 44 A u vreme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do veka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do veka. 45 Kako si video gde se od gore odvali kamen bez ruku i satre gvožđe, bronzu, kao, srebro i zlato. Bog veliki javi caru šta će biti posle; san je istinit, i tumačenje mu verno. 46 Tada car Navuhodonosor pade na lice svoje, i pokloni se Danilu, i zapovedi da mu prinesu prinos i kad. 47 Car progovori Danilu i reče: Doista, vaš je Bog Bog nad bogovima i Gospodar nad carevima, i koji objavljuje tajne, kad si mogao otkriti ovu tajnu. 48 Tada car uzvisi Danila, i dade mu mnoge velike darove i učini ga gospodarem svoj zemlji vavilonskoj i poglavarem nad svim mudracima vavilonskim. 49 I Danilo izmoli u cara, te postavi nad poslovima zemlje vavilonske Sedraha, Misaha i Avdenaga, a Danilo osta na dvoru carevom.
Daniel · Serbian Bible: Daničić–Karadžić (Latin script)
Daniel 2 Serbian Bible: Daničić–Karadžić (Latin script)
Audio: World English Bible (WEB), read by Winfred W. Henson · About the recordings
Notes on this text (3)
- eBible.org's Latin-script edition, ekavian pronunciation (e.g. svet, greh).
- No deuterocanonical books.
- Chapter divisions follow the Hebrew Bible in Job 39–41, Ezekiel 20–21, Hosea 11–12 and Jonah 1–2 (verse numbers there differ from English Bibles).
People & places in this chapter
From this site's family tree and Bible maps, only where those guides cite this chapter.
People
Abednego
Azariah, a young man of Judah renamed Abednego, who was thrown into the fiery furnace with Shadrach and Meshach.
Cited in the guide: Daniel 1:6; Daniel 1:7; Daniel 2:49
Arioch
The commander of the king's guard sent to execute the wise men of Babylon, to whom Daniel replied with discretion and tact.
Cited in the guide: Daniel 2:14; Daniel 2:15; Daniel 2:24
Meshach
Mishael, a young man of Judah renamed Meshach, who was thrown into the fiery furnace with Shadrach and Abednego.
Cited in the guide: Daniel 1:6; Daniel 1:7; Daniel 2:49
Shadrach
Hananiah, a young man of Judah renamed Shadrach, set over the affairs of Babylon with Meshach and Abednego, who was thrown into the fiery furnace.
Cited in the guide: Daniel 1:6; Daniel 1:7; Daniel 2:49
Cross references (47)
Related passages for each verse, from the Treasury of Scripture Knowledge as collected and ranked by readers at OpenBible.info.
- 1 Daniel 4:5; Esther 6:1; Job 33:15–17; Genesis 40:5–8; Daniel 2:3
- 2 Daniel 1:20; Daniel 4:6; Exodus 7:11; Genesis 41:8; Daniel 5:7
- 3 Genesis 40:8; Genesis 41:15; Daniel 4:5; Daniel 2:1
- 4 Daniel 3:9; Ezra 4:7; Daniel 5:10; Isaiah 36:11; Daniel 6:21
- 5 Ezra 6:11; Daniel 3:29; 2 Kings 10:27; Psalm 50:22; 1 Samuel 15:33
- 6 Daniel 5:7; Daniel 2:48; Daniel 5:29; Numbers 22:37; Numbers 24:11
- 7 Daniel 2:4; Daniel 2:9; Ecclesiastes 10:4
- 8 Colossians 4:5; Ephesians 5:16
- 9 Esther 4:11; Daniel 7:25; Isaiah 41:23; Daniel 2:21; Daniel 3:15
- 10 Daniel 2:27
- 11 Daniel 5:11; Genesis 41:39; John 14:23; Matthew 19:26; Exodus 29:45
- 12 Daniel 3:13; Psalm 76:10; Matthew 2:16; Daniel 3:19; Proverbs 27:3–4
- 13 Daniel 1:19–20; Isaiah 10:1; Daniel 6:9–15; Proverbs 28:15–17; Esther 3:12–15
- 14 Daniel 2:24; Jeremiah 52:12; Genesis 37:36; Ecclesiastes 9:13–18; Jeremiah 52:14
- 16 Daniel 1:18–19; Daniel 2:9–11
- 17 Daniel 3:12; Daniel 1:11; Daniel 1:6–7
- 18 Jeremiah 33:3; Matthew 18:19; Psalm 50:15; Psalm 91:15; Matthew 18:12
- 19 Numbers 12:6; Amos 3:7; Psalm 25:14; Daniel 1:17; Daniel 7:7
- 20 Psalm 113:2; Psalm 145:1–2; Job 12:13; Revelation 5:12; Jeremiah 32:19
- 21 Psalm 75:5–7; Psalm 31:14–15; Psalm 113:7–8; Daniel 4:17; Daniel 7:25
- 22 Job 12:22; 1 John 1:5; Jeremiah 23:24; James 1:17; Psalm 139:11–12
- 23 Daniel 2:18; Exodus 3:15; Amos 3:7; Luke 10:21; Daniel 2:20–21
- 24 Daniel 2:12–14; Acts 27:24
- 25 1 Corinthians 1:27–28; Daniel 6:13; Daniel 5:13; Daniel 1:6; Nehemiah 7:6
- 26 Daniel 1:7; Daniel 5:16; Daniel 4:8; Daniel 5:12; Daniel 2:3–7
- 27 Isaiah 44:25; Daniel 2:2; Isaiah 47:12–14; Daniel 2:10–11; Daniel 5:7–8
- 28 Genesis 40:8; Amos 4:13; Daniel 10:14; Daniel 2:22; Genesis 49:1
- 29 Daniel 2:28; Amos 4:13; Daniel 2:47; Daniel 2:22; Ezekiel 38:10
- 30 Genesis 41:16; Acts 3:12; 2 Corinthians 4:15; Daniel 2:17–18; 1 Corinthians 15:8–12
- 31 Habakkuk 1:7; Ezekiel 28:7; Daniel 7:3–17; Isaiah 13:11; Matthew 4:8
- 32 Daniel 4:22; Isaiah 14:4; Daniel 11:2–20; Jeremiah 51:7; Daniel 7:4–6
- 33 Daniel 7:7–8; Daniel 7:19–26; Daniel 2:40–43
- 34 Daniel 2:44–45; Daniel 8:25; Zechariah 12:3; Zechariah 4:6; Daniel 7:27
- 35 Isaiah 2:2–3; Psalm 37:10; Revelation 20:11; Hosea 13:3; Job 6:17
- 36 Daniel 2:23–24
- 37 Ezekiel 26:7; Jeremiah 27:6–7; Isaiah 47:5; Psalm 62:11; Ezra 7:12
- 38 Daniel 4:21–22; Psalm 50:10–11; Jeremiah 27:5–7
- 39 Daniel 2:32; Isaiah 44:28–45:5; Daniel 5:28–31; Daniel 8:20; Daniel 10:20
- 40 Daniel 7:7; Daniel 7:19–26; Daniel 11:36–45; Daniel 8:24; Jeremiah 15:12
- 41 Revelation 17:12; Daniel 7:7; Revelation 13:1; Revelation 12:3; Daniel 2:33–35
- 42 Daniel 7:24; Revelation 13:1
- 44 Matthew 28:18; Luke 1:32–33; Psalm 145:13; Daniel 6:26; Revelation 11:15
- 45 Isaiah 28:16; Genesis 41:32; Psalm 48:1; Jeremiah 32:18–19; Malachi 1:11
- 46 Acts 10:25; Ezra 6:10; Acts 14:13; Leviticus 26:31; Acts 28:6
- 47 Daniel 2:22; Daniel 2:28; Amos 3:7; Deuteronomy 10:17; Daniel 11:36
- 48 Daniel 2:6; Daniel 5:11; Genesis 41:39–43; Daniel 4:9; Daniel 5:29
- 49 Daniel 1:7; Esther 2:19; Esther 2:21; Amos 5:15; Daniel 3:12–30
Cross references: OpenBible.info (CC BY), drawn mainly from the public-domain Treasury of Scripture Knowledge. · Sources & licences
What the Fathers said
Passages from the Church Fathers that expound or quote this chapter, verbatim from the public-domain Schaff edition (19th-century English translations).
How these were chosen
“Commentary” is the opening of a homily or exposition on this chapter (John Chrysostom’s homilies, Augustine’s tractates, sermons and expositions of the Psalms). “Quotes” are sentences where the edition’s own footnotes identify a quotation of a verse here, kept only when the wording matches the verse. Only works whose authorship is not in doubt are used. Psalms follow the Hebrew/English numbering (Augustine numbers them as the Septuagint does: his Psalm 50 is Psalm 51 here).
7. On this account also, Daniel, foreseeing His advent, said that a stone, cut out without hands, came into this world.
… it were, Daniel saw a stone that had been cut from a mountain without hands, and had broken all the kingdoms of the earth; and he saw the stone grow and become a great mountain, so as to fill the whole face of the earth. What can be plainer, my brethren?
Read in context · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 1, vol. 7 (1888)
… by human contrivance, should overpower the whole world: and he speaks most clearly thus; And in the days of those kingdoms the God of heaven shall set up a kingdom, which shall never be destroyed, and His kingdom shall not be left to another people.
Read in context · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 2, vol. 7 (1894)
… and as he does himself say: "The feet were indeed the one part iron, the other part clay, until the stone was cut out without hands, and struck the image upon the iron and clay feet, and dashed them into pieces, even to the end." Then afterwards, when interpreting this, he says: "And as thou sawest the feet and the …
The Stone which was "cut out of the Mountain without hands," is it not Christ, who came of the kingdom of the Jews, without the work of man? Has not that Stone broken in pieces all the kingdoms of the earth, that is, all the dominations of idols and demons?
Read in context · Nicene and Post-Nicene Fathers, series 1, vol. 7 (1888)