DK latinica Serbian Bible: Daničić–Karadžić (Latin script) 1 A Solomun se oprijatelji s faraonom, carem misirskim, i oženi se kćerju faraonovom, i dovede je u grad Davidov dokle ne dovrši svoj dom i dom Gospodnji i zid oko Jerusalima. 1 Y SALOMÓN hizo parentesco con Faraón rey de Egipto, porque tomó la hija de Faraón, y trájola á la ciudad de David, entre tanto que acababa de edificar su casa, y la casa de Jehová, y los muros de Jerusalem alrededor.
2 Ali narod prinošaše žrtve na visinama; jer još ne beše sazidan dom imenu Gospodnjem do tada. 2 Hasta entonces el pueblo sacrificaba en los altos; porque no había casa edificada al nombre de Jehová hasta aquellos tiempos.
3 A Solomun ljubljaše Gospoda hodeći po uredbama oca svog Davida, samo što na visinama prinošaše žrtve i kađaše. 3 Mas Salomón amó á Jehová, andando en los estatutos de su padre David: solamente sacrificaba y quemaba perfumes en los altos.
4 Zato otide car u Gavaon da onde prinese žrtvu, jer to beše velika visina; i Solomun prinese hiljadu žrtava paljenica na onom oltaru. 4 E iba el rey á Gabaón, porque aquél era el alto principal, y sacrificaba allí: mil holocaustos sacrificaba Salomón sobre aquel altar.
5 I javi se Gospod Solomunu u Gavaonu noću u snu, i reče Bog: Išti šta hoćeš da ti dam. 5 Y aparecióse Jehová á Salomón en Gabaón una noche en sueños, y díjo[le] Dios: Pide lo que [quisieres que] yo te dé.
6 A Solomun reče: Ti si učinio veliku milost sluzi svom Davidu ocu mom, kao što je hodio pred Tobom verno i pravedno i s pravim srcem prema Tebi; i sačuvao si mu ovu veliku milost, te mu dao sina da sedi na prestolu njegovom, kao što se vidi danas. 6 Y Salomón dijo: Tú hiciste gran misericordia á tu siervo David mi padre, según que él anduvo delante de ti en verdad, en justicia, y con rectitud de corazón para contigo: y tú le has guardado esta tu grande misericordia, que le diste hijo que se sentase en su trono, como [sucede] en este día.
7 I tako Gospode Bože moj, Ti si postavio slugu svog carem na mesto Davida oca mog, a ja sam mlad, niti znam polaziti ni dolaziti. 7 Ahora pues, Jehová Dios mío, tú has puesto á mí tu siervo por rey en lugar de David mi padre: y yo soy mozo pequeño, que no sé cómo entrar ni salir.
8 I Tvoj je sluga među narodom Tvojim, koji si izabrao, narodom velikim, koji se ne može izbrojati ni proračunati od množine. 8 Y tu siervo está en medio de tu pueblo al cual tú escogiste; un pueblo grande, que no se puede contar ni numerar por su multitud.
9 Daj dakle sluzi svom srce razumno da može suditi narodu Tvom i raspoznavati dobro i zlo. Jer ko može suditi narodu Tvom tako velikom? 9 Da pues á tu siervo corazón dócil para juzgar á tu pueblo, para discernir entre lo bueno y lo malo: porque ¿quién podrá gobernar este tu pueblo tan grande?
10 I bi milo Gospodu što Solomun to zaiska. 10 Y agradó delante de Adonai que Salomón pidiese esto.
11 I reče mu Bog: Kad to išteš, a ne išteš dug život niti išteš blago niti išteš duše neprijatelja svojih nego išteš razum da umeš suditi; 11 Y díjole Dios: Porque has demandado esto, y no pediste para ti muchos días, ni pediste para ti riquezas, ni pediste la vida de tus enemigos, mas demandaste para ti inteligencia para oir juicio;
12 evo učinih po tvojim rečima; evo ti dajem srce mudro i razumno da takvog kakav si ti ni pre tebe nije bilo niti će posle tebe nastati takav kakav si ti. 12 He aquí lo he hecho conforme á tus palabras: he aquí que te he dado corazón sabio y entendido, tanto que no haya habido antes de ti otro como tú, ni después de ti se levantará otro como tú.
13 A svrh toga dajem ti i šta nisi iskao, i blago i slavu, da takvog kakav ćeš ti biti neće biti među carevima svega veka tvog. 13 Y aun también te he dado las cosas que no pediste, riquezas y gloria: tal, que entre los reyes ninguno haya como tú en todos tus días.
14 I ako uzideš mojim putevima držeći uredbe moje i zapovesti moje, kao što je išao David otac tvoj, produžiću dane tvoje. 14 Y si anduvieres en mis caminos, guardando mis estatutos y mis mandamientos, como anduvo David tu padre, yo alargaré tus días.
15 Tada se probudi Solomun, i gle, ono beše san. I dođe u Jerusalim, i stavši pred kovčeg zaveta Gospodnjeg prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne, i počasti sve sluge svoje. 15 Y como Salomón despertó, vió que era sueño: y vino á Jerusalem, y presentóse delante del arca del pacto de Jehová, y sacrificó holocaustos, é hizo pacíficos; hizo también banquete á todos sus siervos.
16 Tada dođoše dve žene kurve k caru, i stadoše pred njim. 16 En aquella sazón vinieron dos mujeres rameras al rey, y presentáronse delante de él.
17 I reče jedna žena: Ah, gospodaru; ja i ova žena sedimo u jednoj kući, i porodih se kod nje u istoj kući. 17 Y dijo la una mujer: ¡Ah, señor mío! yo y esta mujer morábamos en una misma casa, y yo parí [estando] con ella en la casa.
18 A treći dan posle mog porođaja porodi se i ova žena, i bejasmo zajedno i ne beše niko drugi s nama u kući, samo nas dve bejasmo u kući. 18 Y aconteció al tercer día después que yo parí, que ésta parió también, y morábamos nosotras juntas; ninguno de fuera estaba en casa, sino nosotras dos en la casa.
19 I umre sin ove žene noćas, jer ona leže na nj. 19 Y una noche el hijo de esta mujer murió, porque ella se acostó sobre él.
20 Pa ustavši u po noći uze sina mog iskraj mene, kad sluškinja tvoja spavaše, i stavi ga sebi u naručje, a sina svog mrtvog stavi meni u naručje. 20 Y levantóse á media noche, y tomó á mi hijo de junto á mí, estando yo tu sierva durmiendo, y púsolo á su lado, y púsome á mi lado su hijo muerto.
21 A kad ustah ujutru da podojim sina svog, a to mrtav; ali kad razgledah ujutru, a to, ne beše moj sin, kog ja rodih. 21 Y como yo me levanté por la mañana para dar el pecho á mi hijo, he aquí que estaba muerto: mas observéle por la mañana, y vi que no era mi hijo, que yo había parido.
22 Tada reče druga žena: Nije tako; nego je moj sin ovaj živi, a tvoj je sin onaj mrtvi. Ali ona reče: Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi. Tako govorahu pred carem. 22 Entonces la otra mujer dijo: No; mi hijo es el que vive, y tu hijo es el muerto. Y la otra volvió á decir: No; tu hijo es el muerto, y mi hijo es el que vive. Así hablaban delante del rey.
23 A car reče: Ova kaže: Ovaj je živi moj sin, a tvoj je sin ovaj mrtvi; a ona kaže: Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi. 23 El rey entonces dijo: Esta dice: Mi hijo es el que vive, y tu hijo es el muerto: y la otra dice, No, mas el tuyo es el muerto, y mi hijo es el que vive.
24 I reče car: Dajte mi mač. I donesoše mač pred cara. 24 Y dijo el rey: Traedme un cuchillo. Y trajeron al rey un cuchillo.
25 Tada reče car: Rasecite živo dete na dvoje, i podajte polovinu jednoj i polovinu drugoj. 25 En seguida el rey dijo: Partid por medio el niño vivo, y dad la mitad á la una, y la otra mitad á la otra.
26 Tada žena koje sin beše živi reče caru, jer joj se uskoleba utroba za sinom: Ah, gospodaru, podajte njoj dete živo, a nemojte ga ubijati. A ona reče: Neka ne bude ni meni ni tebi, rasecite ga. 26 Entonces la mujer cuyo era el hijo vivo, habló al rey (porque sus entrañas se le conmovieron por su hijo), y dijo: ¡Ah, señor mío! dad á ésta el niño vivo, y no lo matéis. Mas la otra dijo: Ni á mí ni á ti; partidlo.
27 Tada odgovori car i reče: Podajte onoj živo dete, nemojte ga ubiti, ona mu je mati. 27 Entonces el rey respondió, y dijo: Dad á aquélla el hijo vivo, y no lo matéis: ella es su madre.
28 I sav Izrailj ču sud koji izreče car, i pobojaše se cara; jer videše da je u njemu mudrost Božja da sudi. 28 Y todo Israel oyó aquel juicio que había dado el rey: y temieron al rey, porque vieron que había en él sabiduría de Dios para juzgar.